Završeno petogodišnje podvodno arheološko istraživanje luke Veštar kod Rovinja

Arheološka istraživanja u uvali Veštar prva su organizirana istraživanja podvodnih arheoloških nalaza na ovom nalazištu. Istraživanja su započela 2008. godine kada je uvala pretraživana zbog organizacije budućih iskopavanja, a u svibnju 2013. provedena je posljednja kampanja. Istraživanje je proveo Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru. U projektu je od prve do posljednje kampanje sudjelovalo i Bavarsko društvo podvodne arheologije te Zavičajni muzej grada Rovinja uz kontinuiranu podršku Turističke zajednice Grada Rovinja. U prve tri kampanje istraživanja sudjelovali su i djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda uz podršku Konzervatorskog ureda u Puli.

Riječ je o razmjerno dobro zaštićenoj uvali koja se nalazi južno od Rovinja. Veštar se kao antičko naselje (Vistrum) razvio na temeljima ovećeg gospodarskog sklopa ville rustice. Taj se gospodarski sklop koristio molom na južnoj obali (mol 1). Prema kopnenim arheološkim nalazima, u kasnoantičko se doba ovdje vjerojatno nalazilo malo seosko naselje, dok se u ranom srednjem vjeku tu razvilo značajnije naselje, a napušteno je početkom 7. st.. kada stanovništvo seli u Rovinj (iz Veštra je rodom ravenski nadbiskup Maksimijan, 6. st.). U 15. st. Veštar se počinje koristiti kao luka (Porto Vistrum) vjerojatno za gradić Bale i širu unutrašnjost.

Već u prvoj istraživačkoj kampanji potvrđeno je postojanje rimskog mola na južnoj obali uvale, mol 1. Mol je bio građen od velikih kamenih blokova s ispunom sitnijeg kamenja. Dužinom od 50 metara ovaj mol je među najdužima u Istri. Širina mola je različita i varira od 5 metara na početku do 10 metara na čelu mola. Mol je izgrađen na muljevitom dnu slaganjem dva do tri reda grubih blokova kao temelj. Pred kraj mola nalaze se i tragovi pregradnje ili produženja (proširenja) mola.

Kako bi se utvrdila debljina arheološkog sloja uz mol su kopane dvije sonde. Jedna je sonda postavljena na istočnoj strani mola u zavjetrini, a druga na njegovu čelu. Dubina iskopa od današnjeg morskog dna u jednoj sondi iznosi 1.5, a u drugoj 2 metra. Pronalaskom arheološki sterilnog sloja u sondama završeno je istraživanje antičkog mola.

Nalazi u sondama u prvim slojevima sadrže novovjekovnu keramiku i građevinski materijal (opeka). Osobito je zanimljiv nalaz raznobojnih staklenih štapića. Radi o sirovini za izradu staklenog posuđa. Nalaz ovakve sirovine upućuje na postojanje staklarske radionice. U dubljim slojevima nalazi su isključivo ranorimski. Sastoje od ulomaka tegula, imbreksa te dijelova kamenog namještaja poput stupa, kapitela ili dovratnika. Od keramičkih ulomaka česti su ulomci amfora koje pripadaju uvriježenim tipovima koji se nalaze na području sjevernog Jadrana (Dressel 2-4 i 6B, Forlimpopoli, Portorecanati), ulomci posuda tankih stijenki i manje ulomaka sigilatnih posudica te nekoliko dijelova uljanica, a od grube keramike uglavnom utezi. Metalni nalazi su rijetki, radi se o dva korodirana brončana novčića i jednoj alatki nepoznate namjene. Mol je sagrađen tijekom 1., a prestao se koristiti početkom 3. stoljeća. Nakon toga je, čini se, srušen odnosno razgrađen te mu je odnesena nadgradnja.

Brojni nalazi prikupljeni na obali datiraju se u razdoblje nakon urušenja antičkog mola, od 3. do 7.st. (naselje Veštar), te u novovjekovno razdoblje, od 15. do 18. st. (luka Veštar). Prikupljeni nalazi navode na zaključak kako je u uvali moralo biti više molova. Postavilo se pitanje gdje se nalazio mol ili nekakvo drugačije pristanište koje se koristilo u soljećima koja su uslijedila.

Pregledima terena i starih karata na kojima se Veštar gotovo redovito spominje kao luka zaključeno je kako bi se drugi mol najvjerojatnije nalazio na dnu uvale. Stoga je provedeno podvodno pregledavanje uvale. Prilikom pregledavanja zamjećena je naizgled neprirodna koncentracija kamenih blokova u sjeveroistočnom dijelu uvale. Ova je konstrukcija nazvana mol 2. Kameni blokovi su razbacani na velikom prostoru, ali pregledom karata i zračnih snimaka gotovo je sigurno kako se ovdje nalazio prostrani mol. Ronjenjem na toj poziciji, bilo je teško odlučiti gdje postaviti sondu, jer su blokovi mjestimično posloženi a mjestimično nasumice razbacani. Moguće je da je to posljedica kasnijeg razgrađivanja mola i odnošenja blokova. Stoga se od istraživanja mola broj 2 odustalo.

U jugoistočnom dijelu uvale nalazi se veće kamenje koje za vrijeme oseke izviruje iznad površine. Radi se o rubnom kamenju novovjekovnog mola, mola broj 3. Prostor mola prekriven je raznim keramičkim otpacima, poput djelova opeka i keramike. Tu se nalaze i tragovi radioničkih djelatnosti, otpaci iz lončarskih peći, prepaljena glina koja je na mjestima prepaljena do staklastog efekta. Ovo ide u prilog pretpostavci kako se u Veštru proizvodila novovjekovna gravirana keramika. Iskapanjem dvaju rovova definiran je rub i čelo mola. Istovremeno je iskapana i jedna sonda postavljena na istočnoj strani mola. Arheološki keramički nalazi pronađeni u rovovima i sondama prema preliminarnom pregledu pripadaju razdoblju 17. i 18. stoljeća (ulomci engobirane, gravirane i cakljene keramike). Mol 3 možemo povezati s urušenim kamenim objektom na obali (možda carinarnicom ili lučkom upravom). O kakvoj se točno vezi radi mogli bismo utvrditi jedino provođenjem kopnenih arheoloških istraživanja.

Sve istražene konstrukcije u podmorju nacrtno su i fotografski dokumentirane, a geodetskim mjernim instrumentom (totalnom stanicom) su im izmjerene pozicije. Izmjerene su pozicije i evidentiranih zidanih konstrukcija na obali.

Svi prikupljeni nalazi s istraživanja su u procesu daljnje obrade ili su već obrađeni. Keramički, metalni i stakleni nalazi se desaliniziraju, restauriraju i konzerviraju u radionici Odjela restauriranja i konzerviranja podvodnih arheoloških nalaza Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru. Životinjske kosti se upućuju na arheozoološku analizu na Veterinarski fakultet u Zagreb. Nakon ovih dugotrajnih procesa slijedi njihova znanstvena obrada.

Kao rezultat trogodišnjeg istraživanja podmorja u uvali Veštar 2011. godine u Zavičajnom muzeju u Rovinju postavljena je izložba do tad restauriranih nalaza. Tom je prigodom tiskana opširna kolor publikacijau kojoj su sumirani rezultati istraživanja od 2008. do 2010. godine (Publikacije). Objava publikacija ovog tipa predviđena je i za neobjavljene nalaze.

U samoj je uvali, izvan područja istraživanja pronađeno mnogo nalaza različitih oblika i namjene koji pripadaju različitim periodima. Zastupljeni su nalazi iz rane i kasne antike, bizantski nalazi, nalazi kasnog srednjeg vijeka te ranog novog vijeka.

Uvala Veštar je turistički razvijeno područje stoga je nalazište izloženo sustavnoj devastaciji. Provedena podvodna istraživanja utvrdila su iz godine u godinu oštečenja na istraživanim pozicijama i otuđivanje podvodnih nalaza od strane turista ronioca. Utvrđeno je uništavanje arheoloških slojeva širenjem ilegalnog sidrišta, prekopavanjem dna u potrazi za školjkama, te ispiranje arhitektonskih ostataka djelovanjem mora. Primjećena je potencijalna opasnost od širenja turističkog kampa prema dijelu uvale sa arheološkim ostacima. Istraživanjem je utvrđeno postojanje velikog antičkog mola koji je izgrađen u periodu 1. i 2. stoljeća, također je utvrđeno postojanje novovijekovnog mola iz razdoblja 17. i 18. stoljeća, pretpostavlja se postojanje još jednog mola. Nalazi staklenih štapića i ulomci prepaljene gline ukazuju na postojanje staklarske i keramičke radionice. Cjelokupna slika ovog bogatog nalazišta mogla bi se dobiti jedino provođenjem arheoloških istraživanja i na kopnu. Učvršćivanjem, primjerice, blokova antičkog mola, mol bi bio siguran od devastacija i atraktivan za posjet turista ronioca, a time bi bio moguć nesmetani suživot turističkog područja i vrijednih ostataka kulturne baštine.

Marina Šimičić