Zaštita podvodne kulturne baštine u Poljskoj u svjetlu preporuka UNESCO-ve konvencije iz 2001. – povijest i perspektive
Otkako su Jacques-Yves Cousteau i Emile Gagnan 1943. godine razvili aparat za slobodno ronjenje, ljudima su se otvorile do tada nedostupne mogućnosti otkrivanja podvodnog svijeta. Razvoj ronilačke tehnologije omogućio je otkrivanje mnogih važnih objekata podvodne baštine, a korištenje podvodnih vozila i niz tehnoloških inovacija koje su se dogodile u posljednjih četvrt stoljeća omogućavaju ljudima istraživanje dna mora i oceana do prije neslućenih dubina. Jedna od negativnih posljedica pristupa podmorju je uništavanje morskog okoliša i kulturne baštine. Tijekom traženja blaga, osim tereta od kineskog porculana[1], španjolskog zlata[2] ili izvađenih iz Baltičkog mora boca s vinom i šampanjcem[3] nepovratno su uništene i olupine brodova, koje su jedinstveno svjedočanstvo razvoja brodogradnje i trgovačkih veza na velikim udaljenostima. Potražnja za vojnim predmetima i suvenirima s brodova potopljenih tijekom Drugog svjetskog rata, osim pljačke, dovodi do uništavanja počivališta tisuća žrtava.[4] Trupove metalnih brodova rastavljaju za otpad kako ronioci, koji traže obojene metale, tako i specijalizirane tvrtke za obnavljanje čelika. Osim namjernih radnji, olupine se uništavaju i nesvjesno. Njihovu izgradnju ugrožavaju koćarske mreže koje se vuku po dnu vodenih površina, a iskorištavanje resursa dna i produbljivanje vodenih površina bez prethodnog istraživanja može rezultirati nepovratnim gubitkom još neprepoznatih resursa podvodne kulturne baštine - posebice onih vezanih uz naselja u najstarija razdoblja ljudske povijesti.
Potreba za zaštitom podvodne kulturne baštine (u daljnjem tekstu: PKB) uočena je 70-ih godina 20. stoljeća, a prve dokumente o zaštiti podvodnih lokaliteta izradila je Parlamentarna skupština Vijeća Europe. Budući da su imale karakter preporuke, mogle su se tretirati samo kao preporuka za uvrštavanje u zakonodavstvo pojedinih zemalja.[5] Obveza zaštite arheoloških i povijesnih predmeta pronađenih u moru prvi put je uvedena u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), proglašenoj 1982. u Montego Bayu na Jamajci.[6] Ovim je aktom također naznačeno da zbog lociranja značajnog dijela podvodne kulturne baštine (u daljnjem tekstu: podmorska kulturna baština) u područjima izvan nadležnosti pojedinih država, osiguranje zaštite te baštine mora biti predmet međunarodnih propisa. Radnje koje su težile ka tome da takav dokument nastane, trajale su dvadeset godina.[7] Njihov rezultat bila je UNESCO-va Konvencija o zaštiti kulturne baštine, predstavljena 2. studenog 2001. u Parizu. Njegov glavni cilj je zaštititi PKB in situ, odnosno na morskom dnu, u prirodnom kontekstu, gdje se nalazi najmanje 100 godina. Ovaj akt obvezuje države stranke da poduzmu sve mjere za sprječavanje neposredne prijetnje PKB. Izvlačenje povijesnog objekta na površinu dopušteno je samo kada je njegovo očuvanje na izvornom mjestu nemoguće ili ako ugrožava njegov opstanak, a poduzeta istraživanja moraju biti što manje invazivna i provoditi se uz poštovanje ljudskih ostataka. Spomenici izvađeni iz mora moraju se čuvati, održavati i njima upravljati na način koji osigurava njihovu dugotrajnu očuvanost, a na zakonskoj razini dobivaju status predmeta isključenih iz prometa. U pogledu isključivog gospodarskog pojasa, Konvencija obvezuje države stranke da štite mjesta podvodne baštine i da obavijeste glavnog direktora UNESCO-a i druge države stranke o prisutnosti takvih mjesta. U slučaju dokumentirane kulturne, povijesne ili arheološke veze između druge države i otkrivenog predmeta, ima pravo biti konzultirana radi osiguranja učinkovite zaštite predmeta. Sve radnje vezane za brodove i zrakoplove u državnom vlasništvu (i ispunjavaju definiciju podvodne kulturne baštine) mogu se poduzeti samo uz suglasnost države-vlasnice. Integralni dio Konvencije je priložena zbirka Načela reguliranja radnji usmjerenih na podvodnu kulturnu baštinu, koje istodobno određuju međunarodne standarde postupanja s PKB.[8]
Zakonska zaštita podvodnih spomenika u Poljskoj uvedena je 2003. Tada najavljeni Zakon o zaštiti i brizi o spomenicima prvi je pravni akt koji uzima u obzir prisutnost i zaštitu lokaliteta koji se nalaze u kopnenim rezervoarima i morskim vodama. Prema Zakonu, objekti od povijesnog, znanstvenog ili umjetničkog značaja mogu se smatrati podvodnim spomenicima, bez obzira na to koliko su dugo bili pod vodom.[9] Ova odredba također pruža zaštitu za podvodne objekte mlađe od onih zaštićenih odredbama Konvencije. PKB objekti koji se nalaze u unutarnjim vodama tretiraju se na istim principima kao i kopneni objekti. Drugačija je situacija sa spomenicima koji se nalaze na moru. Budući da su sve aktivnosti u poljskim pomorskim područjima regulirane odredbama Zakona o pomorskim područjima Republike Poljske i pomorskoj upravi, odredbe pomorskog prava i zaštite spomenika primjenjuju se paralelno na spomenike koji se nalaze u području unutarnje morske vode i teritorijalno more. Stoga je za svaku radnju u vezi sa spomenikom potrebno dopuštenje ravnatelja mjesno nadležnog ureda za pomorstvo, koje se izdaje u dogovoru s pokrajinskim konzervatorom za spomenike.[10] Budući da u strukturi poljske konzervatorske službe nema zasebnih jedinica koje se bave zaštitom kulturnog naslijeđa, Pomeransko vojvodstvo je 2005. godine, na zahtjev Konzervatora spomenika Pomeranskog vojvodstva, povjerilo ravnatelju Pomorskog muzeja u Gdanjsku dogovaranje s ravnateljem Pomorskog ureda u Gdynji o mogućnosti provođenja arheoloških istraživanja i traženja spomenika u pomorskom području uz Pomeransko vojvodstvo.[11]
Aktivnosti Nacionalnog pomorskog muzeja u Gdanjsku na području zaštite podvodne kulturne baštine
Djelatnosti Nacionalnog pomorskog muzeja u Gdanjsku (dalje u tekstu NPM) povezane su s otkrićem brodoloma u Gdanjskom zaljevu od samog početka njegova postojanja. Kako bi se mogli proučavati ti predmeti, u muzeju je osnovan Odjel za podvodna istraživanja. Kako bi se zaštitili spomenici dobiveni iz olupina, osnovan je Muzejski konzervatorski odjel, a kasnije i Centar za konzervaciju olupina brodova u Tčevu (Tczew) - jedna od najvećih konzervatorskih radionica u Europi. Zahvaljujući višegodišnjoj suradnji s pomorskom upravom (i institucijama nadležnim za sigurnost plovidbe i spašavanje na moru) koja se provodi u potrazi za olupinama i identificiranju prepreka na dnu u akvatoriju Pomeranskog vojvodstva, stvorena je baza podataka tzv. Evidencija podvodnih arheoloških nalazišta. Tijekom radova izrađena je hidroakustička i fotogrametrijska dokumentacijaverificiranih objekta služi kao osnova za praćenje stanja očuvanosti olupina iosigurava određivanje gubitaka i oštećenja olupina. Rezultat višegodišnjeg rada na popisu bila je objava na web stranici NPM Virtuelnog muzeja olupina Gdanjskog zaljeva[12] koji je galerija trodimenzionalnih modela podvodnih brodova.
Olupina trgovačkog broda tzv Rudowiec iz 16./17. st.
Sljedećih godina NPM je upozoravao na potrebu prilagodbe Evidentne karte arheoloških spomenika stvarnosti pomorske uprave i specifičnosti pomorskih spomenika koji zbog nemogućnosti ispravnog upisa još nisu bili uvršteni u pokrajinske registre spomenika.[13]
NPM također surađuje s subjektima izvan Poljske - 2001. godine započela je suradnja u zaštiti Baltičkog mora PDK sa stručnjacima povezanima s Odborom za baštinu baltičke regije[14], koji su 1998. godine uspostavili ministri baltičkih zemalja i Norveške. U godinama 2013-2015 bila je predsjednica grupe PKB Iwona Pomian. Tada je i započeta tema zaštitne podvodne baštine u prostornom planiranju. Iako su među članicama Vijeća država Baltičkog mora Konvenciju UNESCO-a iz 2001. do sada ratificirale samo Litva i Estonija, rad unutar ove skupine prvenstveno je usmjeren na provedbu preporuka ove konvencije.[15] U ovoj oblasti NPM učestvovao je u nekoliko značajnih projekta. Godine 2006. NPM se, zajedno s Poljskim geološkim institutom, pridružio EU projektu MACHU Managing Cultural Heritage Underwater, usmjerenom na lociranje paleokrajolika i potencijalnih arheoloških nalazišta povezanih s najstarijim ljudskim naseljima u južnoj zoni Baltičkog mora.[16] Od 2014-2016 skupa s Estonian National Heritage Board i Swedish National Maritime Museums realiziran je projekat Evaluating the Universal Value of the Submerged Heritage of the Baltic Sea s ciljem razvijanja kriterija za upis morskih arheoloških nalazišta u Baltičkom moru na UNESCO-v svjetski popis spomenika. Od 2017-2020 skupa sa specijalistima iz baltičkih država realizirano program BalticRIM - Baltic Sea Region Maritime Cultural Heritage Management, čiji je cilj bio uključiti kulturnu baštinu u proces stvaranja prostornog plana Baltičkog mora.
Rezultat svih ovih aktivnosti bilo je uvođenje zaštite PKB u prostorni plan uređenja unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora i isključivog gospodarskog pojasa najavljen Uredbom Vijeća ministara iz 2021. godine u mjerilu 1:200.000.[17] Ono što je posebno važno jest da zaštita ne obuhvaća samo poznate povijesne građevine. Zaštita PKB pretpostavlja postojanje još neprepoznatih resursa baštine u pridnenim sedimentima i uvodi potrebu provođenja neinvazivnih istraživanja dna prije svake investicije koja zahtijeva narušavanje njegovih struktura.
Dokumentom je također odobreno područje označeno kao skladište olupina. Projekt odvajanja takvog prostora pokrenut je potrebom pripreme prostora za čuvanje i osiguranje spomenika većih razmjera čija je zaštita in situ nemoguća zbog planiranih ulaganja. Troškovi i vrijeme održavanja te prostorni resursi za pohranu ove vrste predmeta ograničavaju našu mogućnost da ih sačuvamo za buduće generacije. Na ovom području već postoji olupina švedskog broda Solen, ispitanog 1980-ih i potopljenog 1627. tijekom bitke kod Oliwe, te olupina trgovačkog broda iz 17. stoljeća, premještena 2005. Posljednjih godina, brodski topovi dodano izvučene iz dna Baltičkog mora topova iz 18. stoljeća i hrpetnicu broda iz ranog 16. stoljeća, otkrivenu na prilaznoj traci luke u Gdinji. Zbog planiranog proširenja luke u Gdanjsku bit će potrebno preseliti i dalje ugrožene olupine, koje su jedinstveni primjeri brodogradnje.
Zadnjih godina NPM je poduzeo mnogobrojne radnje koje su imale za cilj populariziranje znanja o Konvenciji o zaštiti PKB. WU 2010. godini dva su puta organizirane međunarodne radionice podvodne arheologije pod pokroviteljstvom UNESCO-ova Nacionalnog muzeja, a tekst Konvencije preveden na poljski jezik dostupan je u obliku brošure u poslovnicama MPB. Od 2016. Iwona Pomian (tada voditeljica Odjela za podvodna istraživanja), kao stručnjakinja Ministarstva kulture i nacionalne baštine i promatrač, sudjeluje na sastancima država potpisnica Konvencije iz 2001. u sjedištu UNESCO-a u Parizu. Iwona Pomian također je i jedna od autorica prvog priručnika UNESCO Manual for activities directed at underwater cultural heritage: guidelines to the Annex of the UNESCO 2001 Convention.[18]
Poljska je ratificirala Konvenciju o zaštiti PKB 17. svibnja 2021.[19] U lipnju iste godine ministar kulture, nacionalne baštine i sporta povjerio je ravnatelju NPM poslove vezane uz promicanje spomenika koji se nalaze u pomorskim područjima Republike Poljske i obuku o zaštiti poljskih pomorskih područja, kao izdavanje mišljenja o dozvolama za lokaciju pomorskih ulaganja i usuglašavanje nacrta planova prostornog razvoja za poljska pomorska područja. NPM je bio dužan održavati bazu podataka o objektima PKB koji se nalaze u svim morskim područjima Republike Poljske, provoditi njihovu tekuću inventarizaciju i praćenje te pružati pomoć pokrajinskim konzervatorima u inspekciji tih objekata.
Za provedbu ovih zadaća u NPM je formirana nova jedinica - Odsjek za zaštitu pomorske kulturne baštine. U području upravnih i konzervatorskih poslova u posljednje dvije godine izdano je više od 220 lokacijskih rješenja u morskim područjima, što nam omogućuje pretpostaviti razmjere nedavno planiranih investicija vezanih prvenstveno za dobivanje obnovljivih izvora energije i proširenje luka. Budući da NPM već nekoliko godina nema istraživačko plovilo, Odjel za podvodna istraživanja opremljen je motornim čamcem RIB. Zbog potrebe provođenja inventure olupina, prvenstveno u područjima namijenjenim ulaganjima, koja se također nalaze u isključivoj gospodarskoj zoni, uspostavljena je suradnja s pomorskim sveučilištima - Sveučilištem u Gdanjsku i Pomorskim tehnološkim sveučilištem u Szczecinu - koja imaju istraživačke brodove te opreme potrebne za istraživanje morskog dna, posebice na dubinama nedostižnim za podvodne arheologe iz NPM.
U prosincu 2021. godine, tijekom konferencije Javni pristup podvodnoj kulturnoj baštini organizirane u povodu 20. obljetnice Konvencije iz 2001. godine, aktivnosti NPM na području popularizacije i zaštite kulturne baštine prvi su put predstavljene na forumu UNESCO-a. 2022. godine pokrenut je dvogodišnji poljsko-hrvatska razmjena iskustava na području UNESCO-ve Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine.[20] Cilj mu je promicanje poljske podvodne baštine u Jadranu te razmjena iskustava između Hrvatske i Poljske u području zaštite olupina, podvodne arheologije i konzervacije spomenika. Hrvatski partner projekta je Međunarodni centar za podvodnu arheologiju Zadar - UNESCO-ov centar II.[21] Zahvaljujući potpori Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu, u sklopu projekta, u jesen 2022. u glavnom gradu Hrvatske otvorena je izložba na otvorenom Podvodna arheologija u Poljskoj. History and perspectives. Na proljeće 2023. prilikom 2. oblejtnice poljske ratifikacije Konvencije iz 2001., gore spomenuta izložba predstavljena je u sjedištu UNESCO-a u Parizu, te kasnije tijekom sastanka država potpisnica Konvencije od 2001. Dana 13. lipnja 2023., tijekom istog sastanka, direktor NPM, dr. Robert Domrzał, izabran je za prvog poljskog predstavnika u Znanstveni odbor Konvencije (STAB). Ova nominacija je izraz priznanja položaja Poljske u UNESCO-u i našeg znanja i iskustva u području PKB u međunarodnoj areni.
Sastanak država stranaka Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine, Pariz, 12. lipnja 2023.
Poljski predstavnici: Robert Dompał (Nacionalni pomorski muzej u Gdańsku), Mariusz Lewicki (stalni predstavnik Republike Poljske pri UNESCO-u), Teresa Mikulska (Ministarstvo kulture i nacionalne baštine)
Izazovi u zaštiti podvodne kulturne baštine poljskog morskog područja
Iako je Poljska postigla brojne uspjehe u provedbi preporuka Konvencije iz 2001., još uvijek ima puno toga za učiniti u pogledu zaštite PKB.
U poljskom priobalju Baltičkog mora nalazi se preko 140 povijesnih olupina, koje svjedoče o intenzivnim trgovačkim kontaktima između Poljske i raznih regija Europe od srednjeg vijeka pa sve do modernog doba. Ovu sliku nadopunjuju pojedinačna potopljena naselja i luke. Za provjeru je predviđeno još 170 objekata. Popis i dokumentacija zahtijevaju ne samo objekti koji se nalaze na područjima namijenjenim za investicije. Kao što su pokazali događaji koji su se odvijali u posljednjih nekoliko mjeseci u Ukrajini, dokumentacija povijesnih građevina korištenjem najnovijih tehnologija prostornog mapiranja mogla bi biti jedina mogućnost očuvanja spomenika za buduće generacije. Rad na popisu i dokumentaciji trebao bi obuhvatiti sve resurse PKB u poljskim morskim područjima.
Budući da otprilike 10 podvodnih arheologa trenutno aktivno radi u Poljskoj (uključujući 4 u NPM), ovaj će posao trajati godinama. Nedostatak specijalističkog osoblja na Baltičkom moru[22] zahtijeva uvođenje obuke iz podvodne arheologije za ronioce amatere. Ovaj oblik popularizacije zaštite prakticira i PKB, između ostalih, Norveški pomorski muzej. Moguće je stvoriti centar za obuku, npr. pod pokroviteljstvom UNESCO-a (po uzoru na Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru) u podružnici NPM- Muzeja morskog ribarstva i podvodne arheologije, koji se gradi u Łebi, opremljen s konferencijskim centrom i logističkim sadržajima. Takav centar mogao bi obučavati ronioce ne samo iz Poljske, već i iz drugih baltičkih zemalja.
S obzirom na to da se značajan dio podvodnih objekata kulturne baštine nalazi na velikim dubinama[23], bit će potrebno razviti metodologiju istraživanja koja će se provoditi isključivo pomoću podvodnih samohodnih vozila. Duboka morska arheologija koja se provodi isključivo s ROV-ima već se razvija u Norveškoj[24] i Francuskoj.[25]
Zbog zaštite povijesnih građevina u njihovom prirodnom okruženju, oblik podvodnog kulturnog parka postao je popularan u mnogim zemljama. U nadolazećim godinama NPM planira podvodno skladište olupina učiniti dostupnim turistima. Ovaj prostor predviđen je i kao mjesto za obuku iz podvodne arheologije i suvremenih tehnika dokumentiranja, kao i poligon za interdisciplinarna istraživanja utjecaja okolišnih čimbenika na stanje očuvanosti drvenih i metalnih predmeta.
Potrebno je obnoviti tečajeve koje je dosad provodio NPM za ronilačke klubove i vlasnike turističkih tvrtki na području popularizacije beskontaktnog oblika podvodnog turizma. Uspostava suradnje s roniocima može pozitivno utjecati na uključivanje javnosti u zaštitu i praćenje PKB te olakšava dobivanje informacija o još neprepoznatim brodolomima. Također se čini potrebnim uvesti obuku za tvrtke koje provode pomorske investicije o znanstvenim vrijednostima PKB kao i potrebi i načinima zaštite povijesnih podvodnih objekata. Pokretanje niza edukacija o specifičnostima podvodne kulturne baštine i karakteristikama spomenika izvađenih iz vode podržat će aktivnosti policije, graničnih službi i niže pomorske uprave.
Važan zadatak je podržati zakonodavne inicijative usmjerene na jačanje zaštite PKB, prvenstveno tražeći izmjene Zakona o morskim područjima Republike Poljske i pomorskoj upravi, čiji članak 35. pod nazivom Turizam i vodeni sportovi daje mogućnost traženja olupina, kako je propisano Zakonom (Zakon 2022., točka 457), što je protivno načelima promicanja beskontaktnog podvodnog turizma i preporukama Konvencije iz 2001.
Posljednjih 20 godina aktivnosti na području zaštite PKB u Poljskoj bilo je razdoblje spore provedbe preporuka Konvencije iz 2001. Kao rezultat toga, 2 godine nakon njezine ratifikacije, mi smo u procesu - ne na početku - procesa izgradnje sustava upravljanja PKB koji se temelji, s jedne strane, na očuvanju baštine za buduće generacije, as druge strane, na korištenju njegovih resursa za gospodarski razvoj.
Ilustracije
- Olupina trgovačkog broda tzv Rudowiec iz 16./17. st. (autor: T. Bednarz, K. Treder)
- Sastanak država stranaka Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine, Pariz, 12. lipnja 2023. Poljski predstavnici: Robert Dompał (Nacionalni pomorski muzej u Gdańsku), Mariusz Lewicki (stalni predstavnik Republike Poljske pri UNESCO-u), Teresa Mikulska (Ministarstvo kulture i nacionalne baštine). Fotografija Ł. Winny
The project “Polish-Croatian exchange of experience in the scope of the UNESCO Convention on the Protection of Underwater Cultural Heritage” is co-financed by the Ministry of Culture and National Heritage within the framework of the “Inspiring culture” programme.
[1] Kobyliński Z. 2002, Konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine, „Zaštita baštine”, br. 55/2, s. 142-143.
[2] Gold J., de Cabo E. 2014 España gana el caso Nuestra Señora de las Mercedes: un éxito jurídico, histórico y cultural, [w:] El ultimo viaje de la Fregata Mercedes La razon frente al. expolio. Un tesoro cultural recuperado, Madrid, s. 25-34.
[3] Hoffman A. 2015, 170-Year-Old Champagne Recovered (and Tasted) From a Baltic Shipwreck, https://www.smithsonianmag.com/science-nature/170-year-old-champagne-recovered-and-tasted-baltic-shipwreck-180955050/ - dostup od dana 02.08.2023 r. Gattuso R. 2019 For Sale: 300-Year-Old ‘Shipwreck Wine’ Rescued From the Bottom of the Sea, https://www.atlasobscura.com/articles/can-wine-survive-shipwreck, dostupd od dana 02.08.2023 r.
[4] Kowalski W. 2012, World War II wrecks in Polish waters. Current problems of legal protection, [w:] J. Henderson (ed.), IKUWA 3: Beyond Boundaries. The 3rd International Congress on Underwater Archaeology, Bonn, s. 89-94.
[5] Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o podvodnoj kulturnoj baštini iz 1978. (br. 848) i 2000. (br. 1486) i Međunarodna povelja o zaštiti i upravljanju podvodnom kulturnom baštinom koju je izradio ICOMOS i usvojila u Sofiji god. 1996. godine. (Kobyliński Z. 2002, op. cit. s. 142; Maarleverld T., Guérin U., Egger B. (eds.), 2013, Manual for activities directed at underwater cultural heritage: guidelines to the Annex of the UNESCO 2001 Convention, UNESCO, s. 15-17).
[6] Sl. Gl.od 2002., Br. 59, st. 543, prilog.
[7] Kobyliński Z. 2002, Konvencija
[8] Detaljno o propisima Konvencije od 2001.: Z. Kobyliński 2002, op.cit, W. Kowalski 2014, Konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001., "Dragocjeno, neprocjenjivo, izgubljeno", br. 3-4, str. 66-68; W. Kowalski 2022, Iskapanje spomenika iz mora u svjetlu UNESCO-ve konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001., "Santander Art and Culture Law Review" sv. 1, s. 17-40.
[9] Sl. Gl. od 2022., st. 840, čl. 3, od. 4.
[10] Sl. Gl. od 2022., st. 840, čl. 32, t. 10; čl. 33, t. 4; čl 36, t. 2 i Sl. Gl. od 2021., st. 81, čl. 9 i 10.
[11] Sl. Gl. Pom. Vojv. od 2005., br. 105 st. 2112.
[12] https://wsw.nmm.pl.
[13] Pomian I., 2018, Inventar morskih arheoloških nalazišta – jučer i danas, "Kurier Konzerwatorski", br. 15, str. 69-82.
[14] Domżał R., 2015, U smjeru mora. Politika zaštite pomorske kulturne baštine u zemljama regije Baltika i Sjevernog mora, "Muzealnictwo", vol. 56, str. 68-76.
[15]Jedan od razloga umjerenog interesa za ratifikaciju Konvencije iz 2001. od strane zemalja Baltičkog mora je dobna granica za podvodnu kulturnu baštinu utvrđena ovim ugovorom. Većina objekata smještenih u isključivim gospodarskim zonama baltičkih država potječe iz razdoblja Drugog svjetskog rata.
[16] Manders M., Oosting R., Brouwers W., 2009, MACHU Managing Cultural Heritage Underwater Report, no 2, Amersfoort; Uścinowicz S., Miotk-Szpiganowicz G., Gałka A., Pawlyta J., Piotrowska N., Pomian I., Witak M., 2011(2013), The rise, development and destruction of the medieval port of Puck in the light of research into paleoclimate and sea level change, ,,Archeologia Polona”, t. 49, s. 87-104.
[17] Sl. Gl. od 2021., st. 935, čl. 9 i 10.
[18] https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000220708.
[19] Sl. Gl. od 2021., st. 1302.
[20] Projekt financira ministar kulture i nacionalne baštine u okviru programa „Kultura koja nadahnjuje“.
[21] https://www.icua.hr/en.
[22] Problem nedostatka podvodnih arheologa već je iznošen na sastancima radne skupine za podvodnu kulturnu baštinu. Trenutno Norveška ima najveći broj stručnjaka (ok. 16 ljudi), dok u ostalim zemljama rade 1-4 podvodna arheologa.
[23] Izvođenje podvodnih radova u Poljskoj (i drugim baltičkim zemljama) zahtijeva certifikat profesionalnog ronioca. Takvi radovi dopušteni su do 20 m (II. stupanj) i 30 m (I. stupanj). Iz Zakona o izvođenju podvodnih radova isključene su znanstvene ustanove, ali ne i ustanove kulture (Ur. d. 2003., br. 199, točka 1936.).
[24] Bryn P., Jasiński M.E., Søreide F., 2007, Ormen Lange pipelines and shipswrecks, Oslo.
[25] https://www.icua.hr/en/article/international-cultural-cooperation-on-the-project-to-protect-the-underwater-cultural-heritage-of-the-skerki-bank-site-in-tunisia/564.