Podvodna arheološka istraživanja nalazišta Janice - Pakoštane
U podmorju prostrane uvale na položaju Janice u Pakoštanima tijekom svibnja i lipnja 2011. i 2012. godine provedena su podvodna arheološka istraživanja. Prva istraživanja su na ovom lokalitetu započela 2004. godine. Tada je potvrđena pretpostavka iz 19. st. o postojanju antičke luke. Nakon nekoliko kampanja pod vodstvom Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, istraživanja su prekinuta da bi se ponovo pokrenula 2011. godine suradnjom Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru, Odjela za arhologiju Sveučilišta u Zadru, Javne ustanove Han-Vrana, Römisch-Germanische Kommission iz Frankfurta i Deutsche Archäologisiche Institut-a (DAI) iz Berlina. U istraživanjima su sudjelovali i polaznici tečaja podvodne arheologije koji organizira Međunarodni centar za podvodnu arheologiju uz potporu UNESCO-vog ureda u Veneciji iz nekoliko zemalja jugoistočne Europe.
U sklopu ovih dviju posljednjih kampanja istraživano je na dva susjedna, ali vremenski potpuno različita nalazišta. Istražene su dvije arheološke sonde na prostoru pristaništa antičke luke i dvije sonde na položaju potopljenog neolitičkog naselja.
Sonde u antičkoj luci dimenzija 2x2 metra postavljene su u blizini mjesta gdje su u prijašnjim kampanjama istražene dvije sonde. Arheološki sloj evidentiran je već u prvim otkopnim slojevima. Radi se o sloju pijeska debelom oko 70ak centimetara koji je skrivao veliki broj različitih arheoloških artefakata. Šaroliku paletu predmeta čine ulomci amfora, egejskog kuhinjskog posuđa, keramike grube izrade, sigilatnog posuđa, tegula, staklenih čaša, te velika količina organskog materijala (kosti, sjemenke maslina, oraha, grančice loze, drvo). Zanimljivi su nalazi drvenih elemenata koji su najvjerojatnije služili kao konstruktivni element koji je držao kamenu strukturu ispune mola. Vrhunac upotrebe ove luke na osnovu pronađenog materijala može se smjestiti u period 1. - 2. stoljeća. To je doba kada se morskim putem kroz pakoštansku luku uvozila i izvozila roba za širi prostor unutrašnjosti prvenstveno antičku Blandonu i Aseriju.
Potopljeno neolitičko naselje smješteno je na dubini od oko 4,5 metra između plaže Janice i otočića Sv. Juština. Nakon provedenog intenzivnog površinskog pregleda terena određene su pozicije sa većom koncentracijom prapovijesnog keramičkog materijala i kremenih alatki. S obzirom na te pozicije, postavljene su dvije arheološke sonde dimenzija 2x1 metar. Svaki kvadratni metar podijelio se na daljnja četiri podkvadrata dimenzija 0,5x0,5 metara. Ronioci su prikupljali materijal iz sonde, a na mamut sisaljku postavljena je mreža sa sitnim rupicama u koju se prikupljao sav materijal koji se nalazio u sondi.
Svakodnevno se materijal iz ovih mreža prosijavao i pregledavao radi prikupljanja sitnih arheoloških i organskih nalaza iz slojeva. U prvoj sondi se na dubini od 10 cm naišlo se na drvene elemente. U drugoj sondi zbog dubine iskopa od preko 1 metar počeo se javljati problem urušavanja bočnih profila sonde. Na ovim je pozicijama pronađeno mnoštvo keramičkih ulomaka i rožnjačkih alatki. Keramika je grube fakture sa velikom količinom primjesa kamenčića i kvarcita, a od rožnjačkih alatki prisutna su strugala, noževi, nožići i grebala. Velik broj jezgri i odbitaka svjedoči o izradi alatki in situ. Svi ovi predmeti datiraju nalazište u period neolitika. Na daljnje analize poslane su različite vrste kremenja i fragmenti kostiju, sjemenki, komadići drva i ugljena. Velika količina kremenih alatki, keramike i organskog materijala, te razvijena slojevitost nalazišta, dokaz su dugogodišnje naseljenosti ovog područja.
Do danas je u Hrvatskoj pronađen mali broj prapovijesnih naseobinskih nalazišta koja su potopljena uslijed promjena razine mora, a njihova istraživanja prava su iznimka. Istraživanje lokaliteta u uvali Janice predstavlja stoga veliki napredak za podvodnu arheologiju u nas.
Marina Šimičić