Konzervatorsko-restauratorski zahvati na prečki antičkog sidra
Kao neizostavan dio osnovne brodske opreme, sidra predstavljaju vrlo čest nalaz na podvodnim arheološkim lokalitetima. Osim na potopljenim brodovima, pronalazi ih se i na mjestima gdje nema tragova brodoloma, kao slučajni nalazi koji su u podmorje dospjeli na različite načine. U osnovi sidra su se sastojala od olovne prečke, drvene grede i krakova s metalnim okovima te olovne spojnice sidra. Budući da su drveni dijelovi sidra po svojoj prirodi podložniji raspadanju i rijetko ostanu sačuvani do naših dana, najčešći dokaz o postojanju sidra predstavljaju njegovi olovni dijelovi.
Sredinom 2007.godine u Odjel za restauriranje podvodnih arheoloških nalaza Hrvatskog restauratorskog zavoda, na restauratorsku obradu je dopremljena prečka antičkog sidra, pronađena kao slučajni nalaz prilikom podvodnih arheoloških istraživanja na lokalitetu Čiovo. Budući da je prečka već bila desalinizirana sa konzervatorsko-restauratorskim zahvatima se započelo odmah nakon zaprimanja.
U prvoj fazi rada izmjerene su dimenzije prečke, fotografirano je zatečeno stanje te su provedena preliminarna istraživanja. Vizualni pregled pod mikroskopom pokazuje da je antička prečka sidra izrađena od željezne jezgre koja je s vanjske strane obavijena olovom. Željezna jezgra je jako korodirana, sačuvana u fragmentima te je samo na krajevima prečke u nešto boljem konzervacijskom stanju. Željezni prsten po sredini prečke također je potpuno korodiran, odvojen je od same jezgre i strukturalno vrlo nestabilan. Na samoj površini prečke uz korozijske naslage olovnih oksida, karbonata i klorida vidljive su školjke, kamenčići i razne druge vapnenačke nakupine. Veći dio olovne površine je vrlo dobro očuvan, dok je samo na pojedinim mjestima korozija željeza "probila" olovo uzrokujući tako njegovo propadanje i gubitak.
U slijedećoj fazi rada započelo se sa čišćenjem prečke i uklanjanjem korozijskih naslaga. Zbog izrazite mekoće olova ovaj postupak iziskuje posebnu pažnju. Upotrijebljena je kombinacija mehaničkog i kemijskog čišćenja. Većinu debljih inkrustrata omekšavalo se zagrijanom vodom i uspješno skidalo mehaničkim putem pomoću skalpela raznih dimenzija. Vapnenačke naslage koje se nisu mogle skinuti mehaničkim putem pažljivo su odstranjene razrijeđenom 5 % - tnom kloridnom kiselinom. Pomoću kiseline, koja se na površinu nanosila kistom skinuti su svi inkrustrati, osim zaostalih naslaga olovnih oksida i karbonata. Njih se omekšavalo vrućom vodenom otopinom Komlpeksona III i skidalo laganim četkanjem metalnom četkicom. Nakon kemijskog tretmana tragovi kemikalija uklonjeni su iskuhavanjem u destiliranoj vodi. Potpuno mineralizirani fragmenti željezne jezgre i željeznog prstena po sredini prečke nemaju sačuvanu kovinsku jezgru. Bilo kakvi daljnji tretmani mogli bi uzrokovati razaranje njihove strukture, stoga su samo djelomično očišćeni i stabilizirani 2% - tnom otopinom tanina u alkoholu te konsolidirani da im se sačuva forma.
Za završnu zaštitu i konsolidaciju olovno-željezne prečke korištena je mješavina 2%-tnog Paraloida B72 i 5%-tnog mikrokristalinskog voska Cosmoloida H80 u toluenu. Postupak je proveden površinskim premazivanjem. Olovne predmete, pa tako i ovu prečku najbolje je čuvati u prostoru u kojem relativna vlažnost zraka ne prelazi 40%, dok temperatura u idealnom slučaju nije viša od 15°C.
Antonija Maletić