Restauratorski radovi na brončanim topovima iz šesnaestog stoljeća s nalazišta "Pličina sv. Pavao"
Istraživanjem podmorja oko otoka Mljeta podvodni arheolozi Hrvatskog restauratorskog zavoda su 2006. godine kod pličine sv. Pavao pronašli ostatke novovjekovnog brodoloma. Riječ je o brodolomu iz šesnaestog stoljeća na kojem je među raznovrsnim arheološkim materijalom pronađeno i sedam brončanih topova. Nastavkom istraživanja ovog nalazišta krajem 2007. godine brončani topovi izvađeni su iz mora i zatim dopremljeni u restauratorsku radionicu Odjela za restauriranje podvodnih arheoloških nalaza HRZ-a u Zadru gdje na njima započinje restauratorska obrada.
Po dopremanju u radionicu topovi su položeni u bazene s vodovodnom vodom, iz kojih su zatim za potrebe dokumentiranja i čišćenja pojedinačno vađeni. Osim topova u restauratorsku radionicu je s nalazišta dopremljeno i šest topovskih kugli od kojih su tri izrađene od kamena, a tri od željeza. Preliminarnim pregledom utvrdilo se da je svih sedam topova izrađeno od bronce i to u četiri veličine. Površina svih topova bila je prekrivena algama te naslagama vapnenca i kalcifikata. Na stražnjem dijelu nekih topova nalazile su se veće nakupine željezne korozije. Te korozivne nakupine jedini su preostali ostaci potpuno propalog željeznog zatvarača - uređaja za punjenje topa. U šesnaestom stoljeću topovi su se po vrsti projektila koje ispaljuju dijelili na dvije osnovne skupine: pedrijere koje su konstruirane za ispaljivanje kamenog projektila i imale su uređaj za punjenje odostraga "maškul", kojoj pripada top br. 2, i one konstruirane za ispaljivanje željeznog projektila koji nisu imali zatvarač i punili su se kroz cijev s prednje strane, kojoj pripada top br. 6.
Nakon preliminarnog pregleda topova i dokumentiranja njihovog stanja, topovi su očišćeni od pijeska i lako uklonjivih naslaga, te zatim pohranjeni u bazene na desalinizaciju. Proces desalinizacije trajao je devet mjeseci tijekom kojih se, uz instrumentalno praćenje saliniteta, voda u bazenima mjesečno mijenjala. Prvih sedam mjeseci proces desalinizacije odvijao se u vodovodnoj vodi, dok se posljednja dva mjeseca proces odvijao u deioniziranoj vodi. Nakon završetka desalinizacijskog procesa topovi su izvađeni iz bazena i na zraku su postepeno sušeni, nakon čega se pristupilo čišćenju topova br. 6 i br. 2. Čišćenje ovih topova izvodilo se primjenom mehaničkih metoda. Grube nakupine kalcifikata i vapnenca uklonjene su s površina topova upotrebom dlijeta, dok su preostali produkti korozije pažljivo uklonjeni s površina predmeta preciznim instrumentima.
Prilikom čišćenja topa br. 6 u unutrašnjosti cijevi pronađena je željezna kugla. Topovska kugla bila je u potpunosti korodirana bez sačuvane metalne jezgre, te je radi očuvanja forme strukturalno impregnirana akrilatnom smolom. Za usporavanje razvitka daljnjih korozivnih procesa na metalu, na topu je primijenjen kemijski postupak aktivne stabilizacije kojim je površinski sloj topa tretiran inhibitorom korozije za broncu, otopinom BTA.
Nakon provedene stabilizacije na površinu topa naneseni su zaštitni premazi otopine Paraloid B-72 i mikrokristalinskog voska, koji će predmet zaštititi od nečistoća i štetnih atmosferskih utjecaja.
Provedenim zahvatima top br. 6 u cijelosti je restauriran i konzerviran, dok su restauratorski radovi na topu br. 2 u završnoj fazi. Željezni zatvarači na preostalim topovima u potpunosti su propali pa će se radi utvrđivanja njihovog oblika i određivanja daljnjih zahvata rendgenski snimiti, nakon čega će restauratorski radovi na tim topovima biti nastavljeni.
Mladen Mustaček