Konzerviranje i restauriranje željeznih sidara s brodoloma kod otočića Gnalić
Tokom 1960.-ih godina u blizini otočića Gnalić nedaleko Biograda na Moru otkriven je jedan od najznačajnijih novovjekovnih brodoloma na Mediteranu. Potonuli brod prevozio je raznovrstan teret umjetničkih i obrtničkih proizvoda izrađenih krajem 16. st. u radionicama od Sredozemlja do sjevera Europe. Među mnogobrojnim nalazima pronađena su i dva velika željezna sidra koja su izvađena iz mora i nekonzervirana izložena na otvorenom prostoru. Jedno od njih (sidro br.1) izloženo je na pročelju zgrade Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, a drugo (sidro br.2) na platou ispred zgrade Narodnog muzeja u Zadru.
U takvim su uvjetima sidra rapidno propadala, a predstavljala su i opasnost za posjetitelje koji su se po njima penjali i fotografirali. Kako bi se spriječila daljnja degradacija ovog vrijednog kulturnog blaga, bilo je hitno potrebno provesti konzervatorsko-restauratorske radove na oba sidra. Zahvaljujući financijskim sredstvima Ministarstva kulture, pokrenuti su radovi na oba željezna sidra. Sidra su prevezena u radionicu Odjela konzerviranja i restauriranja MCPA gdje je u kontroliranim uvjetima započeo proces konzerviranja i restauriranja. Uz djelatnike MCPA, u radovima na sidrima sudjelovali su i Jean Bernard Memet te Philippe de Vivies, francuski restauratori i stručnjaci na području elektrolitičkih postupaka na metalnim arheološkim predmetima iz institucije A-Corros Expertise kojima se i ovim putem zahvaljujemo na pomoći i korisnim savjetima.
Najprije se pristupilo preliminarnom čišćenju te je ispitan stupanj degradacije površine sidara. Na površinama sidara bili su vidljivi korozijski procesi uzrokovani u najvećoj mjeri prisutnošću kloridnih iona te je predviđeno da će radovi ponajprije biti usmjereni na uklanjanje istih i to metodom elektrolitičke redukcije.
Uklanjanje klorida metodom elektrolitičke redukcije daje dobre rezultate kad se radi o metalnim predmetima velikih dimenzija s očuvanom metalnom jezgrom budući da je za vrijeme elektrolitičke redukcije uz difuziju prisutna i elektromotorna sila koja kloridne ione usmjerava prema anodi, tj. aktivno izvlači kloridne ione iz katode, odnosno korodiranog metalnog predmeta koji je njima zasićen.
Kako su naša sidra zadovoljavala sve preduvjete uspješnosti navedene metode, odluka o provođenje iste nametnula se kao logičan odabir. U tu su svrhu za postupak odsoljavanja sidara po mjerama izrađena dva bazena.
Nakon izrade bazena uklonjene su sve masivnije korozijske naslage s površine sidara s ciljem oslobađanja prostora za električni kontakt sidra s izvorom struje te su sidra položena u izolirane bazene. Proces elektrolitičke redukcije oba sidra proveden je na isti način.
Na pet ravnomjerno raspoređenih kontaktnih mjesta u metalnu jezgru sidra uglavljeni su inox vijci koji su pomoću izoliranih žica spojeni na negativan pol izvora struje. Oko čitave površine sidra potom je omotana inox mreža koja je također pomoću izolirane žice spojena na pozitivan pol izvora struje. U bazen je zatim kao elektrolit dodana 5%-tna otopina natrijevog hidroksida.
Prije uključenja struje izmjeren je korozijski potencijal sidra pomoću voltmetra i referentne elektrode te je uzet prvi uzorak otopine u kojem je izmjerena koncentracija klorida. Kao referentna elektroda korištena je zasićena kalomel elektroda, a prvi uzorak otopine poslužio je kao polazišna točka za praćenje izlučivanja klorida.
Nakon provjere navedenih parametara uključena je struja i započeo je proces stabilizacije sidara elektrolitičkom redukcijom.
Naša sidra izrađena su od kovanog željeza i vrijednosti potencijala (prema zasićenoj kalomel elektrodi) potrebne za postupak stabilizacije elektrolitičkom redukcijom iznose od -0,79V do -0,99V (≈ -800mV do -1000mV).
Kako bi potencijal sidra konstantno bio unutar navedenih vrijednosti, bilo je potrebno svakodnevno praćenje, kako potencijala predmeta, tako i napona te jakosti struje budući da su iste proporcionalno povezane. Ukoliko potencijal predmeta poraste, potrebno je smanjiti struju i obrnuto ukoliko potencijal pada, struja se mora povećati.
Potencijal sidra mjerio se u svih pet kontaktnih mjesta gdje su postavljeni inox vijci (pomoću referentne elektrode i voltmetra). Uz to se svakih sedam dana uzimao uzorak elektrolita u kojem se mjerila koncentracija izlučenih klorida. Kada mjerenje klorida u uzorcima elektrolita više nije bilježilo porast koncentracije, završen je proces elektrolitičke redukcije te su sidra neutralizirana demineraliziranom vodom.
Nakon završene neutralizacije uslijedilo je rastavljanje bazena i sušenje sidara. Nakon sušenja, pristupilo se mehaničkom čišćenju sidara kombiniranom upotrebom ručnog, električnog i pneumatskog alata.
Po završetku mehaničkog čišćenja sidra, uslijedilo je nanošenje inhibitora korozije i odgovarajuće završne zaštite prilagođene prezentaciji sidara u vanjskim uvjetima.
Antonija Jozić